Skip to toolbar

 

Čovjeku kao misaonom biću, da bi gradio sopstveni indetitet, potrebno je prije svega razumijevanje okruženja i svoje pozicije u njemu. Složeni sistem koordinata, predstava i kretanja sačinjava subjektivnu sliku koju nazivamo svijetom- tačnije to je naš egzistencijalni prostor.

Arhitektonski prostor predstavlja konkretizaciju egzistencijalnog prostora. Subjektivnom vizijom svijeta bavio se Imanuel Kant u svom djelu “Kritika čistog uma” i sa stanovišta vizuelne umjetnosti, njegova misao je od značaja za fenomen percepcije. Međutim, podstaknut Kantom, jedan drugi filozof izvršio je nenadmašan uticaj na arhitekturu  savremenog doba, ali i bacio novu svjetlost na njen istorijski razvoj. Martin Hajdeger.

U svom kapitalnom djelu ‘’Bauen, Wohnen, Denken” , Hajdeger daje koncept čovjekove egzistencije koja je sama po sebi prostorna. /Biti, živjeti, misliti- Graditi, Zivjeti, Misliti – Ovdje nas podsjeća da su riječi ‘stanovati’, ‘štititi’, ‘mir’ i ‘sloboda’ nekad pripadale istoj ideji./ Hajdegera su kao ideju vodilju promovisala dva faktora- moderna kao dominantni pravac s početka XX vijeka i II svjetski rat- kao njen diskontinuitet, ako ne i završetak. Suvoparna ideja moderne u arhitekturi, podrazumijevala je ideal tekućih prostora, (bez jasne podjele unutra/spolja), sistematizovanih u module i pretvorenih u Internacionalni stil.

biljin tekst 2
Knut Hamsun Center, Steven Holl

“Kuća je mašina za stanovanje”. Ovakav pristup odrazio se na unificiranje arhitekure u cijelom svijetu, koja gotovo u potpunosti ignoriše mjesto iz kojeg je nikla. Doslovno nikla. Arhitektura, kao čovjekov način korigovanja prirodne sredine uvijek predstvalja kompromis- čovjek mijenja okruženje da bi ga usaglasio sa sopstvenim potrebama, ali se samim tim i prilagođava ograničenjima koja sredina neminovno postavlja. Ovo je u moderni izostalo, zato je nedostatkom resursa koji su je održavali- bogatom industrijom, urušena i moderna kao pokret. Hajdegerovo viđenje čovjeka kao jedinke, nerazdvojne od konteksta u kom je smještena, evocira postovani arhitektonski princip “genius loci”-očuvanje duha mjesta.

Pomenuto se vrlo jednostavno vizuelizuje- betonski stub neće se na isti način posmatrati na Mediteranu i u Skandinaviji. Isto tako, stolica iz Vaše trpezarije, u kući susjeda dobiće neku novu pojavnost, a da ne promijeni apsolutno nijednu fizičku karakteristiku, ništa od svog indetiteta. Razlog ove metamorfoze predmeta u našim egzistencijalnim prostorima leži u činjenici da ne postoje dva ista čovjeka, pa ni dvije iste kuće, dva ista grada itd. Svoj prostor kreiramo po sopsvenom liku.  Tako gradimo indetitet, ali uvijek u korelaciji sa okolinom, razvijamo viziju da smo u nekoj mjeri nezavisan djelic mnogo veće cjeline.

biljin tekst 3
Thermal Baths Vals, Peter Zumthor

Hajdeger svoju misao iznosi na nesumnjivo jasan način: “Čovjek i prostor se ne mogu razvesti. Prostor nije ni spoljni objekat a ni unutrašnji doživljaj. Mi nemamo čovjeka i prostor, odvojene jednog od drugog…”   “Čovjekov odnos prema mjestima, i mjestima prema prostoru, sadržani su u boravljenju“.  Poslednja rečenica ukazuje na to da se veza između prostora i vremena krije u kontinuitetu, ne u smislu samo četvrte dimenzije postojanja, već kao dva glavna faktora koji određuju našu orijentaciju u svijetu. Vrijeme i prostor su glavni instrumenti građenja indetiteta, bilo da je riječ o čovjeku, objektu ili mjestu. Na vaše Ja, a samim tim i na prostor koji stvarate, utiču nasleđe, obrazovanje, shvatanja, godine,  pa tek onda ekonomski uslovi, socijalna ograničenja i drugi faktori dejstva spoljnjeg svijeta.

Pretjerana individualnost je filozofska i istorijska zabluda, ljudsko djelovanje cvjeta iz kolektiva u kom je nastao.  Ovakav sistem razmišljanja se naziva fenomenologija u arhitekturi, a odražava se u objektima koji se ne mogu posmatrati odvojeno od svoje lokacije, mjesta, toposa… Njegovi najznačajniji zagovornici su teoretičari arhitekture: Kristijan Norberg Šulc, Moris Merlo Ponti,  Gaston Bašlar i gotovo svi psiholozi pravca Gestalt- psihologija opažanja. Medju arhitektima, ističu se Stiven Hol, Piter Zumtor i dosta kontradiktorno- Daniel Libeskind.

Kako ne bi zatvorili temu u krute akademske okvire, dovoljno je reci da “genius loci” predstvlja vrednovanje potencijala mjesta koja nas okružuju. Tako se kreira kontinuitet u gradnji, ali i kulturi.  Omaž roditeljskoj kući nećete odati tako što ćete pola vijeka kasnije sagraditi istu takvu- već preuzimanjem nekih elemenata koji utiču na vaš sopstveni život- primjer- postavljanje trpezarije u centar kuće kao mjesta okupljanja stanara- nekadašnje ognjište crnogorske kolibe- arhetip pećinske vatre. Genius Loci se odražava na nivou pejzaža, urbanog prostora i na kraju individualne kuće. Događaji u prostoru su isti ili slični, razlika se javlja u odnosu veličina-tj  razmjeri.

biljin tekst 1
Nordic Pavilion , Venice, Sverre Fehn

Neke istorijske pobude, čovjek jednostavno naslijedio kao dio podsvijeti, a da nije ni svjestan njihovog postojanja. Ovi instikti se nazivaju atavizmi. To je onaj osjećaj romantične atmosfere koju nose svi skučeni gradovi na primorju, privid topline koju odaju seoska naselja u planinama, sa kolibicama i mačkom kraj šporeta, miris stare kuće za koji ne znate kako ga proizvesti u novom stanu… Prepoznavanje sebe, znači samopoštovanje i dignitet, a u gradnji se ove osobine izražavaju kroz poštovanje duha mjesta.

Treba napomenuti da se duh mjesta vrednuje i kroz druge vidove umjenosti. Gernika svakako nije mogla nastati kao prozivod  doba blagostanja, već je ogledalo kraha jednog društva. Produžena ruka napaćenog naroda… Legendarna ‘Đekna’ kao filmska forma, mogući je izdanak samo crnogorskog sela, a britka Njegoševa riječ posledica neprestane borbe za opstanak.

Završimo sa  neformalnom definicijom arhitekture koja glasi- arhitektura je radosna i svijetla sjenka ljudskog života.

Ona, se kao i država, ne gradi na idealima, nego na prirodi ljudi.

Autor: Biljana Janjušević, Athitektonski fakultet

 

DUH MJESTA: UTICAJ MARTINA HAJDEGERA NA ARHITEKTURU SAVREMENOG DOBA

Leave a Reply