Pogled s mora (Foto: Pixsell)
AUTOR:
Tajana Petrović Čemeljić
Rijeka kao Europska prijestolnica kulture 2020. neće graditi nove dvorane, knjižnice ni muzeje. Umjesto toga, grad će pokušati iskoristiti dio svoje prebogate industrijske baštine. Kako to Riječani namjeravaju napraviti i time Europi ponuditi novi, drugačiji model razvoja gradova?
Pogled na riječku Deltu (Foto: Pixsell)
Rijeka za svoje projekte namjerava povući novce iz europskih fondova. To je bio i jedan od razloga zbog kojega je Rijeka osnovala prvu hrvatsku urbanu aglomeraciju. Što ako se na taj način ipak ne uspije doći do potrebnog novca? – “Rizici su svedeni na minimum, a taj minimum znači da možda ništa nećemo moći izgraditi ukoliko ne dobijemo sredstva iz europskih fondova”, veli riječki pročelnik za kulturu Ivan Šarar. “No mislim da su ti rizici nerealni zato što, u najmanju ruku, činjenica da se u našoj infrastrukturi provodi projekt Europske prijestolnice kulture dodatno bilda rejting te naše aplikacije. Mi smo već 1. ožujka prijavili projekt koji uključuje palaču šećerane i Galeb. Drugi dio financiranja koji se tiče ciglene, odnosno Dječje kuće, i T-objekta, odnosno Gradske knjižnice, predviđen je za financiranje kroz tzv. mehanizam integriranih teritorijalnih ulaganja. To je segment EU financiranja koji se tiče urbanih aglomeracija. Najcrnji scenarij je da ne uspijemo dobiti novce za urbanu aglomeraciju, da u sljedeće četiri godine ne uspijemo dokazati da su ‘Galeb’ i palača šećerane dobar projekt, i u tom slučaju bi Grad morao odlučiti što je od tih objekata prioritet za EPK”, tumači Šarar.
Kanjon Rječine (Foto: Pixsell)
“Unutar pet postojećih zgrada u Benčiću – tzv. T-zgrade, H-zgrade i ciglene zgrade te u sklopu stare upravne zgrade šećerane – moguće je smjestiti sve potrebne infrastrukture u kulturi. Znači Muzej grada, MMSU, Gradska knjižnica i Dječja kuća. Sva potrebna infrastruktura grada u kulturi stane u postojeće zgrade, što je nevjerojatno inspirativno.
Ljudi općenito uvijek doživljavaju da treba graditi novo, novo… izgraditi novu knjižnicu, izgraditi ovo ili ono. Ali ne, dovoljno je da sitnim intervencijama uselite program unutar postojeće zgrade. Slaven Tolj i moj kolega Dinko Peračić će na venecijanskom bijenalu uskoro pokazati da će se oni useliti u H-zgradu u ‘Benčiću’ i početi s prvim izložbama već ovoga ljeta.
Lučka skladišta i silosi (Foto: Pixsell)
Projekt grada kulture je dobar zamašnjak da se to pokrene. Znači, nije cilj napraviti lijepe, glamurozne, bijele zidove, onda kupiti šest Andyja Warhola, triKiefera i dva Beuysa, nego obrnuto – kroz događaje i afirmiranje lokalne, hrvatske i regionalne scene radite događaje koji će ostaviti trag u tome prostoru. Znači, potpuno obrnuti smjer od onoga koji nam se nudi preko muzeja Tate i svega što danas vidimo po svijetu”, kaže Turato.
S toliko industrijske baštine, bilo bi nepristojno graditi novogradnje, smatra gradski pročelnik za kulturu Ivan Šarar. Na tom je tragu propitivanja onoga što već imamo i jedan od sedam glavnih programa EPK nazvan “Sweet&Salt”, odnosno “Slatko i slano”: radi se o arhitektonskom promišljanju kanjona i ušća Rječine, još jednoga neiskorištenog dijela središta Rijeke.
“Vi imate predivni kanjon Rječine s tom slatkom vodom, i predivni Molo longo, riječki lukobran, kao dio u slanoj vodi, za kojeg se još ne zna što bi sve mogao biti osim šetnice”, objašnjava Turato. “Nama je cilj u pet godina napraviti laboratorij za urbanu reinvenciju, gdje bi s arhitektonskim fakultetima iz Zuricha, Ljubljane, Beograda, Berlina, Zagreba i Splita istraživali kako pokrenuti grad kao što je Rijeka.
Upravna zgrada Benčića (Foto: Grad Rijeka)
Danas ljudi mahom znaju kako se radi grad u Kini, znaju kako se radi neboder u Dubaiju, kako se odnosi naspram graditeljske baštine u starim gradovima, ali vam nitko ne zna reći kako se oživljavaju gradovi kao što su Rijeka ili Detroit, kao što je niz napuštenih industrijskih gradova. Rijeka ima prednost da ima predivnu prirodu i turizam oko samoga grada i što oko sebe ima infrastrukturu naselja koja su prije bila sela i koja zapravo drže Rijeku u životu. Vrlo je zanimljivo kako sada okrenuti postupak – da se ljudi vrate živjeti u sam centar grada. Tako da će taj ‘Sweet&Salt’, ‘Slatko&Slano’, biti laboratorij za istraživanje kako to zbilja pokrenuti.”
Kompleks Benčić povremeno se koristi za umjetničke instalacije (Foto: Rijeka EPK)
Pitamo Turata kako se riječka kandidatura uklapa u njegov programatski koncept grada i kulture nakon oblika? Kakva je arhitektura digitalne civilizacije u kojoj živimo i kako se Rijeka može tome prilagoditi?”Mi danas živimo u prijelaznom vremenu, a prijelazni periodi su najbolji za kreativnost. E sad – cilj je napraviti grad, ali ne kao klasični grad u kojem ćemo projektirati zavodljive, predivne oblike, nego će zapravo procesi i akcije unutar toga grada rezultirati nekim novim oblicima grada. Zato ja volim reći da je to grad i kultura nakon oblika. Svi danas znamo da većinom kad se spominje kultura svi u glavi imaju velike umjetnike s velikim skulpturama glamuroznog izgleda, i isto tako pred očima su nam gradovi s velikim siluetama, neboderima, staklom – ali iskreno, nas ništa od toga ne izanima. Nas interesira da specifičnost Rijeke pokažemo kao novi model koji bi možda Europi mogao odgovoriti kakav je taj njezin novi urbanizam i kultura grada nakon oblika.”
Kompleks Benčić (Foto: rijekaheritage.org)
Ukratko, znači li to da se suvremeni grad oblikuje prema ljudima i načinu njihova života, a ne da se ljudi prilagođavaju gradu, odnosno oblicima koji već postoje?”Tako je. To je jako bitna promjena paradigme, i arhitekti će morati biti toga svjesni, ali i građani. Danas putem otvorenih, demokratskih platformi imate puno jači utjecaj na formiranje grada nego što je to bilo prije 50 godina. Prije bi netko izgradio grad i uselio ljude. Ovdje se radi o potpuno obrnutom pristupu – gdje ljudi dođu i izgrade lice svoga grada.”
Brod Galeb na vezu u Rijeci (Foto: Pixsell)
Poslušajte razgovor s arhitektom Idisom Turatom:
