Skip to toolbar

Septembar 1953: Na kioscima se pojavio prvi broj savremenog jugoslovenskog magazina Mozaik (nešto više o njemu – u posebnom postu), za koji su članke napisali istaknuti književnici, slikari, vajari – a među njima i slavni arhitekta Juraj Najdhart. On je sa čitaocima podelio svoju urbanističku viziju grada na Miljacki, koju je upotpunio osvrtom na bogatu sarajevsku prošlost…
“U srcu FNR Jugoslavije leži Bosna i Hercegovina, zemlja velikog i gotovo nepoznatog arhitektonskog nasljedja, zemlja nemirne i živopisne prošlosti. Sarajevo, glavni grad Bosne, grad je velike tradicije i lijepe budućnosti”
Neznani dundjer, vodjen nepisanim zakonima i osjećajem za zajednicu, izgradio je grad bašća, po svom osjećaju i likovnoj nadarenosti i pod jakim utjecajem Orijenta.
U starom stvaralaštvu čovjek je bio mjerilo svega – urbanizma, arhitekture i interieura.
Sve do austrijske okupacije interesi zanatlije i trgovca su se podudarali, otuda urbanistički sklad u starom Sarajevu – harmoničan grad.
Austrijskom civilizacijom unešen je nesklad, nestalo je stoljetne stanbene kulture. U stare ambijente brutalno su ugradjene stanbene kasarne. Prostorno načelo zamijenjeno je koridor-ulicama, urbanističkim kanalima.
Nestalo je vidika iz čaršije u mahalu, iz mahale u čaršiju.
Nepisani zakoni: drum je kičma, voda duša, zelenilo pluća, a čaršija srce grada.
U mahali se stanuje, u čaršiji posluje.
Čaršija je city, mahala stanbeni mikro-rajon.
1 čaršija – 100 mahala.
Ova zonska podjela iz šesnaestog stoljeća postala je dogmom savremenog urbanizma.
U čaršiji je, na pr. na opremi konjanika-ratnika radilo četrnaest specijalista. Kakva analogija sa savremenom proizvodnjom na vrpci!
Čaršija esnafa više ne postoji.
Šta od starog da sačuvamo, šta da rušimo, kako da gradimo novo?
Staro se zagubilo u zamahu novog
Transformirajmo staru čaršiju u kulturno žarište grada, sačuvajmo staro i dajmo mu savremenu namjenu, a novo izgradimo pokraj starog u duhu historijske aglomeraciije:Novo pokraj starog.
Doksat do doksata – 50 kuća – to je mahala, stanbeni mikro-rajon.
U prošlosti su tri uvjeta odredila bosansku kuću: odnos prema susjedu, ženi i prirodi.
Priča se: Čovjek-domaćin prodavao kuću i zacijenio mnogo: tri stotine dukata. Na pitanje zašto je tako skup, odgovara:
“Kuća vrijedi sto dukata, desni susjed stotinu i lijevi isto toliko – ukupno tri, stotine dukata.”
Kult susjedstva, ta društvena etika stvorila je cjelovitost, koja je odraz nepisanih zakona, stvorila je pravo na vidik, amfiteatralan grad…
A ženi, koju je muž zatvarao u kuću, dao joj protuvrijednost u rajskim bašćama, u pogledima s doksata i divanhana, itd.
Došlo je novo vrijeme, novi duh, doba Socijalizma.
Skidamo zar, učinili smo ženu ravnopravnom i stvaramo novo društvo. Izgradili smo Omladinsku prugu – simbol novog, savremenog života. Postavljamo prve temelje nove bosanske arhitekture i urbanizma.
“Postoji… metoda kontinuiteta – kontinuiteta duha i kontinuiteta evolucije, podrazumijevajući i revolucije koje obilježavaju put.” (Le Corbusier.)
Neka preživjela arhitektonska ostvarenja izumiru, druga se transformiiraju, treća nova se radjaju.
Feudalna društvena struktura dala je tri osnovna arhitektonska oblika: doksat, kube i munaru, dakle kocku, polu-kuglu i valjak, primarna geometrijska tijela, početna slova abecede kubizma, likovnog pokreta – preteče moderne arhitekture.
Slijedimo li razvoj, vidimo da kupole postepeno zamjenjuju akustični paraboloidni i segmentni oblici, kockaste doksate prizmatične izdužene forme, bašće engleski parkovi…
Zašto da ne povjerujemo da na tom plodnom kulturnom tlu nije u radjanju novi pol – pol balkanske arhitekture, pored već formiranih u Francuskoj, Braziliji, SAD, nordijskim zemljama itd.

Nova čaršija – kulturno žarište republike u smislu društvene nadgradnje

Nekoć je poslovni dio grada ležao u srcu starog Sarajeva – u čaršiji. Razvitkom grada city se pomiče prema zapadu, u živom organizmu čaršije nastaju kaverne prouzrokovane požarima, ekonomskom zaostalošću i naglim razvojem novih dijelova Sarajeva.
Zadnji je čas da se sačuva bar ono što je od neprocjenjive vrijednosti za daljnje generacije i čemu se može dati neki savremeni smisao. Pretvorimo nekadanje privredno stjecište (čaršija = perzijska riječ i znači četiri – raskršće četiri puta), u raskršće kulturnih tekovina republike.

Ing. Juraj Neidhardt: Ovako ćemo izgraditi Sarajevo u budućnosti! (1953)

Leave a Reply