Skip to toolbar

vizkultura.hr

Najpoznatija arhitektonska manifestacija u susjednoj nam Sloveniji, s impresivno dugom poviješću od preko trideset godina, jesu Piranski dnevi arhitekture u Piranu. Ova međunarodna konferencija svake godine krajem mjeseca studenog u tom slovenskom gradiću okuplja eminentna imena iz svijeta arhitekture, a ono po čemu je (nama) sama manifestacija možda i najpoznatija jest Nagrada Piranesi koja se dodjeljuje u žestokoj konkurenciji arhitektonskih realizacija iz osam zemalja regije koje Piranesi ‘zahvaća’; Austrija, Hrvatska, Češka, Grčka, Mađarska, Italija, Slovačka i Slovenija.

Ovogodišnje nominacije za Piranesi Award poslužile su da se pozabavimo temom arhitektonskih nagrada, Vizkulturinim čitateljima uvijek privlačnim sadržajem.

Hrvatski selektor za Piranesi ove je, kao i protekle godine, bio arhitekt i teoretičar arhitekture Maroje Mrduljaškoji je za Piranesi Award 2015. godinu odabrao i nominirao sljedeće hrvatske projekte nastale u protekle dvije godine: Tržnica i ribarnica u Vodicama (autor Dinko Peračić), Pine Beach resort restoran u Pakoštanima (autori ARIES arhitekti / Dražen Juračić i Jelena Skorup), Hotel Adriatic u Rovinju (autori 3LHD i Saša Šekoranja), Obiteljska kuća u Rijeci (autori Petar Mišković i Vanja Rister) te Muzej Vučedolske kulture pokraj Vukovara (autori Radionica arhitekture + Vanja Ilić).

 

Dinko-Peracic-slikovni-0vodice_10 Jelena-Skorup Juračić-slikovni-67-pb29-velika

12017490_10153681303845152_713429839670918763_o 40B-1024x1024
*Tržnica vodice / PB resort restran / hotel Adriatic / Obiteljska Kuća u Rijeci

Radionica arhitekture_Muzej vucedolske kulture (2)
*Muzej Vučedolske kulture (foto via PR materijali 50. ZG salona)

U kontekstu hrvatske arhitekture ove Piranesi nominacije svake su godine svojevrsni orijentir i sugestija koji bi projekti na predstojećoj godišnjoj Izložbi realizacija hrvatskih arhitekata, u organizaciji Udruženja hrvatskih arhitekata, mogli ‘pobrati’ nominacije. Da će upravo ovi projekti osvajati važne domaće nagrade i nominacije nije uvijek strogo pravilo, prvo iz razloga što projekti realizirani ove godine za nagrade smiju konkurirati i dogodine (jer se nominirati mogu projekti nastali unazad dvije godine) pa izostanak nekih favorita ne znači nužno i previd, a s druge strane tu je i često raznolik sud, ukus i stav žiratora, arhitektonskih svjetonazora (čitaj ega), kako Piranesi nagrada tako i UHA-inih stručnih nagrada, koji po svojim preferencijama i profesionalnom sudu biraju koga nominirati, izostaviti i nagraditi.

Tako je primjerice iz nominacija za Piranesi i ove i protekle godine ‘iščezla’ škola na Kajzerici u Zagrebu (autori Vedran Pedišić, Emil Špirić, Erick Velasco Farrera i Jose Nunez Andrade) projekt koji je prošle godine osvojio UHA-inu nagradu Viktor Kovačić za najuspješniju arhitektonsku realizaciju te nagradu Ministarstva kulture Vladimir Nazor, također za najkvalitetnije godišnju arhitektonsku izvedbu.

Činjenica da je ovaj projekt lani osvojio dvije najznačajnije (i jedine) arhitektonske nagrade u Hrvatskoj, a nema ga na ovoj listi nominiranih, niti se našao na prošlogodišnjoj listi hrvatskih projekata kandidata za prestižnu europsku nagradu Mies van der Rohe, podcrtava pitanje kako je moguće da nam projekt ovjenčan najvažnijim domaćim nagradama ne konkurira za ponešto značajnija priznanja u inozemstvu? Nameće se nedoumica je li se kod dodjele UHA-inih nagrada, ili nagrada Ministarstva, školi na Kajzerici radilo o previdu, najboljem mogućem rješenju u kontekstu produkcije i tendencija ili liniji manjeg otpora?

Odgovor će ostati u kuloarskim pričama, ne i u obrazloženju, ali se čini da postaje nepobitna činjenica da domaće arhitektonske nagrade osim same kvalitete projekata, konteksta u kojem nastaju i suvremenosti samih izvedbi, sagledavaju i one svakako manje značajne segmente – investitora (pa tako izgleda nemoguće da nagradu Ministarstva kulture dobije hotel ili privatna kuća) ili uspjesima autora (pa onda izgleda nemoguće da jedan arhitekt ili arhitektonski studio dvije ili tri godine za redom bude laureat na nagradama). Struka se češće izgleda fokusira na onu narodnu – ‘svakom po nešto’.

 

Kajzerica-foto-1
*Škola Kajzerica (foto Sandro Lendler)

 

Na listi nominiranih za Piranesi ni ove ni prošle godine nisu se našli niti hvaljeni projekti; Histria Aromatica dvojca MVA – Mikelić Vreš arhitekti niti obiteljska kuća Gumno na Krku Arhitektonskog biroa Turato, a oba projekta bila su hrvatski kandidati za Mies van der Rohe Award, bili su nominirani za najvažnije domaće nagrade (Gumno za Drago Galić nagradu, a Aromatica za nagradu Viktor Kovačić) i rijetki su projekti domaćih arhitekata iz posljednjih par godina s niz publiciranja na najčitanijim svjetskim dizajnersko-arhitektonskim portalima.

 

Aromatica-final-HQ-18 Arhitektonski biro Turato - Gumno House 6
*Histria Aromatica / Gumno House (foto Ivan Dorotić)

 

Propust ili ne, među nominiranima ove godine nema niti malene Stone House arhitektonskog studija Proarh, odličnog projekta koji je nagrađen jednom od 6 jednakovrijednih nagrada ovogodišnjeg 50. Zagrebačkog Salona arhitekture i bilježi uspjehe i priznanja na manje ili više važnim svjetskim nagradama i festivalima.
Među nominiranima također nema nekih odličnih novih projekata domaće arhitektonske produkcije (Hotela Navis ili Muzeja Apoksiomena Idisa Turata, Dječjeg vrtića Maslačak dvojca Mikelić Vreš arhitekti, memorijalnog centra Lipa pamti autorskog tima Sevšek i Gamulin…) ali, kako smo već naveli, za ovogodišnje realizacije ostaje još jedna šansa da za Piranesi budu nominirani dogodine.

 

Nikolina-Bilić-slikovni-4STONE HOUSE  5
*Stone House (foto Damir Fabijanić)

 

Odluke, previdi ili propusti u arhitektonskim i inim nagradama oduvijek su se propitivali i komentirali, češće na pivama, otvorenjima, tulumima i večerama nego napismeno. Sjetimo se samo najvećeg arhitektonskog propusta iz proteklih par godina – što izvrsna Mrtvačnica u Resniku (autori Presečan i Gamulin) nije zaslužila niti nominaciju UHA-e te, sasvim nelogično i zabrinjavajuće, nije uvrštena niti u selekciju 50. Zagrebačkog Salona, dok je za Piranesi Award bila nominirana i svakako jest jedan od najboljih projekata hrvatske arhitekture unazad par godina. Možda je arhitektima zasmetalo što se jedan grafički dizajner (Damir Gamulin Gamba) probio do najviših redova lista nominiranih, a nekih ‘doajena’ i inih ‘velikih’ arhitekata je sve manje.

 

DSC_8327
*Kuća oproštaja Resnik (foto Ivan Dorotić)

 

Problematiziranja, kritiziranja, zapitkivanja i inihi radnji zasigurno neće izostati ni ovaj put, zato rezimirajmo koji hrvatski projekti ove godine konkuriraju za Piranesi Award i kakvo značenje to nosi prema predstojećim domaćim arhitektonskim nagradama.

Za početak tu je hvaljeni projekt Dinka Peračića za Tržnicu i ribarnicu u Vodicama, naizgled suptilan, ali impresivan projekt javne infrastrukture, mali zahvat i prva značajna realizacija u javnom prostoru ovog splitskog arhitekta, netom izabranog za sljedećeg povjerenika hrvatskog nastupa na Bijenalu arhitekture u Veneciji. Projekt u Vodicama dobar je pokazatelj kako izvrsna arhitektura može izmijeniti kontekst arhitektonski nezanimljivog okruženja i kako se prostor ovakvih javnih poteza komunalne arhitekture od strane arhitekata do sada često ignorirao, unatoč potrebama. Projekt je dobitnik jedne od šest jednakovrijednih nagrada nedavno završenog 50. Zagrebačkog salona arhitekture i vrlo vjerojatno je jedan od kandidata za domaće arhitektonske nagrade koje slijede. Nadalje tu je i projekt PB resort restorana Dražena Juračića i Jelene Skorup, zanimljiva arhitektonska realizacija na samom rubu između interijera i eksterijera, također dobitnik jedne od nagrada Salona. Premda kvalitetom razvikan projekt teško da ozbiljniju poziciju među daljnjim nagradama može tražiti.

 

Dinko-Peracic-slikovni-2vodice_12 (1)
*Tržnica i ribarnica Vodice (foto via PR materijali 50. ZG salona)

 

Sljedeći nominirani je novi projekt arhitektonskog studija 3LHD, nastao u suradnji sa Sašom Šekoranjom te vrsnim domaćim i međunarodnim umjetnicima (Vehabović, Eškinja, SofijaSilvija, Petercol, Žižić/Kožul…) pod kustoskom palicom Vanje Žanko. Za razliku od Lonea, primarno prave arhitektonske senzacije pa tek onda odličnog cjelovitog dizajn hotela, ovaj rovinjski hotel 3LHD-a dominantno je interijerski zadatak nastao unutar okvira stogodišnjeg spomenika kulture. S obzirom na taj kontekst teško da može do važnijih domaćih arhitektonskih nagrada i priznanja, rijetko naklonjenih kombinaciji interijera i bogatih privatnih investitora. Četvrti nominirani projekt je formalno i tlocrtno neobična Obiteljska kuća u Rijeci, autorskog tima Petar Mišković i Vanja Rister – projekt iz 2014. godine, koji je lani osvojio nagradu Drago Galić za najbolju arhitektonsku realizaciju stambene arhitekture no, nažalost, nije dočekao i nominaciju za Mies van der Rohe Award, premda se radi o jednoj od najkvalitetnijih kuća suvremene hrvatske arhitekture.

 

11952704_10153681302100152_1374265647561958208_o
*Hotel Adriatic (foto Domagoj Blažević)

 

Na kraju dolazimo do posljednjeg nominiranog hrvatskog projekta za Piranesi, a to je Muzej Vučedolske kulturepokraj Vukovara čiji su autori Radionica arhitekture i Vanja Ilić. Ono što je svakako zanimljivo po pitanju ovog projekta, možda čak i ponešto kontroverzno, jest činjenica da mu je ovo već druga nominacija za Piranesi Award! Projekt je, pokazat će i link, za istu nagradu već bio nominiran 2013. godine? Nagađamo da je ponovna nominacija moguća i valjda prihvatljiva iz razloga što je prvotno projekt bio nominiran samo u arhitektonskom kontekstu, kada je tek izgrađen odnosno završen arhitektonski, ali ne i interijerski. Potom je Muzej na određeno vrijeme ‘stavljen na čekanje’ (čitaj daljnje financiranje) po pitanju dovršetka elemenata u interijeru i postava Muzeja pa je njegova cjelovitost tek sada postignuta, kada je zgotovljen čitav muzejski interijerski postav.

Ova neobična dvostruka nominacija čitatelju može biti objašnjena ovakvim uvođenjem u kontekst no pitanje je hoće li neka europska ili regionalna javnost shvatiti da se radi o navodno legitimnoj ponovljenoj nominaciji za projekt koji je već bio nominiran, tada ‘bez’ interijera? Ova se ‘greška’ Raki i kolegama nije dogodila kod UHA-inih nagrada, jer projekt Vučedolskog muzeja do sada nisu prijavljivali na Godišnju izložbu realizacija, čekajući da bude kompletiran i spreman za osvajanje Nagrada, što se u kuloarima već sada prejudicira. Podsjetimo, Muzej je na nedavno završenom 50. Zagrebačkom salonu sasvim očekivano, ali i zasluženo, osvojio Veliku nagradu 50. Zagrebačkog Salona arhitekture, najavivši time da se radi o jednoj od najvažnijih i najkvalitetnijih arhitektonskih realizacija u novijoj hrvatskoj arhitekturi.

 

Radionica arhitekture_Muzej vucedolske kulture (3)
*Muzej Vučedolske kulture (foto via PR materijali 50. ZG salona)

 

Imajući ovo na umu već je jasno i nagađa se kako će UHA-ina nagrada Viktor Kovačić zasigurno u Vučedol, a isto tako i nagrada Vladimir Nazor Ministarstva kulture, koje je i investitor projekta. Kod spomenute nagrade resornog ministarstva račune im eventualno može pomrsiti Muzej Apoksiomena na Lošinju koji se upravo ovih dana dovršava, ili memorijalni centar Lipa pamti, čiji je investitori također Ministarstvo kulture no pitanje je hoće li nova Apoksiomenova kuća i postav Muzeja u Lipi biti sasvim dovršeni te prijavljeni za ovogodišnje realizacije.

 

DSC_2949
*Muzej Apoksiomena (foto Ivan Dorotić)

 

Dodjela nagrada Piranesi je 21. studenog, a iz svega navedenog najizglednije je da najviše šansi da konkurira za nagradu u ogromnoj internacionalnoj konkurenciji ima upravo Vučedolski muzej. Kao i kod većine općih arhitektonskih nagrada, i na Piranesiju javni prostori, osobito kulturne namjene, u startu imaju znatno veću šansu dobivanja nagrade od obiteljske kuće, interijera hotela ili restorana, no čak ni to ne mora biti pravilo. Lani su, primjerice, nagradu osvojile kućice u privatnom vinogradu u Mađarskoj, a godinu ranije sustav nadvožnjaka na autocesti u Italiji. Dosadašnji laureati Piranesi Award iz Hrvatske bili Idis Turato i Saša Randić, za projekt školeFran Krsto Frankopan u Krku (2005.) te Hrvoje Njirić, za projekt Dječjeg vrtića u Retkovcu (2007.), što pokazuje naklonost žirija spram javnim prostorima, a hoće li se na listi naći još neki projekt iz Hrvatske vidjet ćemo za par tjedana.

 

krk_school_building_rta270409_3  njiric_vrtic-6st
*Osnovna škola FKF (foto Robert Leš) / Dječji vrtić na Retkovcu (foto Domagoj Blažević)

 

Vratimo se na kontekst Hrvatske i predstojećih nagrada inspiriranih Piranesi nominacijama; iščekujući datum kada će UHA raspisati natječaj za ovogodišnju izložbu realizacija već sada je jasno da se u ‘glavnoj’ kategoriji, za nagradu za najuspješnije arhitektonsko ostvarenje Viktor Kovačić, ‘samo’ traže konkurenti za (nezahvalno) pariranje Vučedolskom muzeju Radionice arhitekture i Vanje Ilić. Ostaje pitanje hoće li se tu naćiTuratov Hotel Navis, novi hotel u Šibeniku Nikole Bašića i suradnika, Dječji vrtić Maslačak Mikelića i Vreša, već spomenuti Muzej Apoksiomena i memorijalni centar Lipa pamti ili možda Umjetnički centar Dadong Branimira Medića i Pere Puljiza/architekten CIE, premda UHA iz nekog razloga ne voli davati nagrade projektima sagrađenim izvan Hrvatske.

 

_Turato - Navis Opatija_04 img46429220715_840_472 DV MASLACAK- prva runda - FINAL-21 Sunčana-Rapaić-slikovni-3Cie 04 - dadong
*Hotel Navis / D-resort Šibenik / Dječji vrtić Maslačak / Umjetnički centar Dadong

 

Kod nagrade Bernardo Barnardi, nespretno postavljene kategorije koja nagrađuje najuspješnija ostvarenja na području oblikovanja i unutrašnjeg uređenja, što bi značilo da ovdje istovremeno konkuriraju javni prostori i interijeri – banalno rečeno sve od gradske rive do omanjeg restorančića, pobjednik će se vjerojatno tražiti između gore spomenutih; Tržnice u Vodicama, restorana u Pakoštanima i hotela u Rovinju, ako se Lipa i Apoksiomen ne ‘gurnu’u ovu kategoriju.

 

11392995_830985173642303_1141150718727136186_o
*Memorijalni centar “Lipa pamti” (foto Robert Leš)

 

Najzanimljivija će svakako biti kategorija Drago Galić za stambenu arhitekturu, kategorija za koju struka često napominje da bi trebala odvojiti projekte obiteljskih kuća od stanogradnje, unatoč zabrinjavajuće maloj domaćoj produkciji u kontekstu višestambene arhitekture. Izuzev male i javnosti drage Stone House, među gore navedenim realizacijama iz konteksta nagrada Salona i Piranesi nominacija ili u medijima već pokazanih, konkurenata koji se izdvajaju za sada nema. Naše pretpostavke za projekte koji bi se mogli naći na listi nominiranih su i Kuća na Silbi (Letilović i Pedišić) te novi, nedavno realizirani projekt obiteljske kuće Dva arhitekta. No u ovoj su kategoriji iznenađenja uvijek moguća.

 

242
*Kuća na Silbi (foto Miljenko Bernfest)

 

Hoće li naše pretpostavke i razmišljanja biti i realna, što će od navedenih ispasti s lista nominiranih, tko će prijaviti projekt tko neće, tko će biti zakinut tko ne, i koliko će (još) nagrada i nominacija osvojiti Vučedolski muzej pokazat će vrijeme i bliska budućnost, koja bi za hrvatsku arhitekturu, čak i u europskom kontekstu, trebala biti sve svjetlija. Ako izbornici, stručni savjeti, selektori i ini (opet) ne polupaju lončiće.

 

*Tekst je dio Vizkulturinog projekta “Vizkulturiranje društva” i financiran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije

Kontekst (domaćih) arhitektonskih nagrada

Leave a Reply