Skip to toolbar

vijesti.me

Mrduljaš: Neka vrsta spektakla još uvijek je poželjna

Maroje Mrduljaš
Čujem da se i ove godine spremaju dva (možda i tri?) autobusa veselih studenata sa PG Arhitektonskog fakulteta na daleki put, na tradicionalno hodočašće u Zagreb – na XIV Dane Orisa – dvodnevni međunarodni arhitektonski simpozijum, što će biti održan 18. i 19. oktobra u Dvorani Lisinski, a u organizaciji Oris Kuće Arhitekture. Upravo je to povod za razgovor sa Marojem Mrduljašem, odgovornim urednikom Časopisa Oris.
  • Što to nagoni ljude – arhitekte i studente arhitekture iz Zagreba, Hrvatske i cijelog regiona – da se pretposljednjeg (ranijih godina je bilo posljednjeg) vikenda u oktobru mjesecu okupe u Lisinskom? Što je zapravo format simpozijuma? U čemu je taj “magnet” Dana Orisa? 

Format Dana Orisa privlačan je široj publici zbog toga što je heterogen, sveobuhvatan – istovremeno pokriva aktualne, mlade relevantne autore i klasike, praktičare i kritičare. Format je razmjerno jednostavan, odvija se u velikom prostoru Lisinskoga, koji je privlačan sam po sebi, zbog toga što je vrlo ugodan ambijent koji istovremeno zadovoljava potrebu da se smjesti 1880 ljudi u publici, a pritom ima krasne lobije u kojima se dešava socijalna interakcija, gdje se sreću ljudi iz Zagreba, ali i iz cijelog regiona – dakle, istovremeno je to i kulturni i društveni događaj. Preklapanje jednoga i drugoga je ono što privlači publiku.

Mogli bismo reći, u nekom strože intelektualnom smislu, da “revijalni koncept” Dana Orisa – u kojem predavači nisu povezani nekom temom – nije posebno ambiciozan – ali sa druge strane, upravo ta činjenica – da nema ograničenja – da vi iz jednog svijeta prelazite u drugi, iz jednog kulturnog prostora u drugi, iz jednog konceptualnog pristupa u drugi – da je to ono što taj događaj čini bogatim, vibrantnim i publici interesantnim. Vi dva dana morate održavati neku tenziju, neku pažnju. Ako dva dana slušate neprestano priču o, na primjer, dekonstrukciji u arhitekturi – to je interesantno užem krugu stručnjaka, i apsolutno potrebno – ali za široku publiku to jednostavno nije interesantno – niti treba biti interesantno.

Ako odemo na malo širi kontekst – dosta se govorilo, recimo, o propastima raznih formata u kulturi, naročito u pop-kulturi – primjerice, o tome da će možda propasti koncerti u srednjim dvoranama – ali stadionski koncerti su danas popularniji nego ikada – tako da format Dana Orisa koji angažira veliki broj ljudi – a ovo je u mjerilu arhitektonske zajednice praktički stadionski format – čini se da korespondira sa globalnim tendencijama, gdje je neka vrsta pozitivnog spektakla još uvijek poželjna, i čini mi se da ta socijalna interakcija, ta gustoća susreta, da je još uvijek potrebna i dobra.

Predavanja svih predavača koji dolaze na Dane Orisa mogu se, manje-više, pogledati i na YouTube – ali to nije isto – taj neposredan kontakt, pogotovo u društvu, gdje imate mogućnost odmah prokomentirati, porazgovarati kakav je ko bio, možda nabaciti i neki trač — Pogledaj ovog, taj nije zadovoljio neku razinu — ili — Kako je interesantan ovaj mladi autor, to nam je neko malo otkriće.

Sjetimo se možda Samija Rintale, za koga mnogi nisu znali (finski arhitekt, nastupio je na VIII Danima Orisa, 2008. godine), a bilo je i drugih autora – to su neka mala otkrića, mali biseri i dragulji – i mi se uvijek trudimo u Orisu upravo naći nekog takvog autora, koji je već odličan, ali možda ne toliko poznat široj publici, da bismo ostvarili to neko malo – ne malo, radije bih rekao veliko otkriće.

Možda je Smiljan Radić (čileanski arhitekt hrvatskih korijena, nastupio je na IX Danima Orisa, 2009. godine), koji je nešto poznatiji – možda je on također ta vrsta otkrića, a dalo bi se nabrojati još takvih autora. Isto tako, tokom zadnjih godina, nastojimo zvati ne samo arhitekte, nego i dizajnere, teoretičare, pokušali smo i sa zanimljivijim znanstvenicima – tako da bi malo proširili tematski okvir – to naravno jako puno ovisi o tome kakav je sam predavač, koliko je komunikativan – ali to se pokazalo kao interesantan model.

  • Ko su velike zvijezde a ko su ta “mala otkrića”, tj. “biseri i dragulji” u ovogodišnjem programu?

Paskal Flamer (Pascal Flammer), švicarski arhitekt – on bi mogao biti posebno interesantan publici. Radi se o vrlo suptilnom i vrlo zanimljivom autoru, koji nema puno realizacija, ali kojega odlikuje, mislim, jedan izuzetan estetski i konceptualni senzibilitet.

Pascal Flammer
Pascal Flammer
 

Flamer je trenutno “tražena roba”, što bi se reklo, pozvan je da održi predavanja na nekoliko uglednih sveučilišta. Sretni smo da je uspio naći vremena da se nađe i u ovom programu.

Meni je osobno jako interesantno što ćemo imati Ipolita Pastelini Laparelija (Ippolito Pestellini Laparelli), koji je čovjek iz OMA/AMO (arhitektonska i istraživačka praksa koju vodi proslavljeni holandski arhitekt Rem Kolhas (Rem Koolhaas) – OMA se konkretno bavi arhitekturom i urbanizmom, odnosno građenjem – AMO je druga strana medalje i operira u oblastima koje su s one strane tradicionalnih okvira arhitekture, uključujući: medije, politiku, sociologiju, obnovljivu energiju, tehnologiju, modu, kuratorstvo, izdavaštvo i grafički dizajn). Bio je glavni kurator za Monditalia – dio postava na XIV Bijenalu arhitekture u Veneciji – koje još traje.

Ippolito Pestellini Laparelli
Ippolito Pestellini Laparelli
 

Ovdje ćemo imati iz prve ruke predavanje koje će govoriti o kustoskim praksama u arhitekturi, dakle ne o arhitekturi samoj, nego će predavanje držati čovjek koji se bavi problematiziranjem arhitekture.
Tako da bih ja umjesto velikih zvijezda istakao jednog jako zanimljivog praktičara i jednog jako zanimljivog teoretičara. Obojica su mladi, u naponu snage, u nadolaženju.

  • Pretpostavljam da bi studente PG AF moglo zanimati koliko je zapravo bitan taj regionalni momenat u okviru funkcionisanja časopisa Oris? Pogotovo u kontekstu činjenice da je Oris jedini stručni arhitektonski časopis u regionu – vrijedan pomena.

Oris igra ulogu u promociji ne samo hrvatske i slovenačke arhitektonske scene, nego i cijele regionalne scene – i unutar regije, ali i internacionalno. Tiraž časopisa nije velik, ali on je prisutan u najvažnijim svjetskim knjižarama i na njega su pretplaćena ugledna svjetska sveučilišta. Tako da ljudi saznaju o arhitekturi ovih prostora u prvom redu kroz Oris. Naravno i kroz web-stranice, u novije vrijeme. ArchDaily (archdaily.com) će objaviti više-manje sve što je relevantno, ali uglavnom bez autorskih kritičkih tekstova. Ono u čemu je ključna razlika jest da mi uz projektante afirmiramo i autore-kritičare i da smo pri tome selektivni.

I mi stvarno nastojimo budno pratiti sve što se dešava u regiji i htjeli bi biti regionalni časopis. Nažalost, postoji dosta jaka asimetrija između Slovenije i Hrvatske i ostatka regije u smislu kvaliteta produkcije. Mi bismo voljeti imati sve – ali to nije jednostavno sprovesti.
Nastavak u narednom broju.
Dakle, to bi bilo sve za danas – vidimo se u narednu subotu u Zagrebu – na XIV Danima Orisa.

AUTOR: Borislav Vukićević

 

Mrduljaš: Neka vrsta spektakla još uvijek je poželjna

Leave a Reply