Skip to toolbar

pogledaj.to

Razaranja i smrt nisu jedina bolna sjećanja koja ratovi ostavljaju za sobom. Tu je i pitanje žena u ratu koje često ostaje u drugom planu. U Istočnoj Aziji pitanje žena za utjehu tiha je, ali živa trauma koja se povlači još iz Drugog svjetskog rata. Desetljeća su prošla dok su prve žene skupile hrabrost govoriti o tome i dok je Japan izdao službenu ispriku. Ipak, pitanje žena za utjehu i dalje ostaje na marginama službene povijesti.

Koliko je ono pak i dalje aktualno govore Demonstracije srijedom koje se od 1992. redovito održavajuu Seoulu pred japanskom ambasadom (više pročitajte ovdje ), uz prisustvo preživjelih žena. Činjenica da su neke od njih i danas žive govori o tome u koliko ranoj životnoj dobi ih je zatekla sudbina žena za utjehu. Brojne su i umjetničke intervencije na ovu temu, a o jednoj od njih smo ranije pisali ovdje.

2

Prije dvije godine žene za utjehu dobile su muzej. Muzej rata i ženskih ljudskih prava otvoren u svibnju 2012. godine projektirao je ured Wise Architecture i zapravo je adaptacija jedne starije kuće u rezidencijalnom dijelu Seula u memorijalni centar. Zamišljen kao narativni muzej, arhitektura vodi posjetitelja kroz mračno iskustvo žena i djevojki koje su bile odvedene u centre za utjehu diljem ratišta japanske vojske.

01

7

Bez uobičajenih muzejskih natpisa i predvorja, mala vrata posjetitelja vode u prazan prostor u kojem posjetitelja prožima osjećaj neizvjesnosti dok minutom tišine odaje počast ženama za utjehu. Uski prolazi prizemlja i premale prostorije podruma vezu s prošlošću uspostavljaju kroz integraciju dotrajalih elementa stare kuće kroz koje se provlače zvukovi svjedočanstva preživjelih žena.

10

5

Prostorije prvog kata prikazuju povijesne dokumente, a kroz njihove prozore vidi se vanjski omotač zgrade od tamnih cigla. Stvarajući poseban ugođaj, dupla vanjska stjenka kuće stvara dočarava osjećaj izoliranosti od svijeta koji su proživljavale žene za utjehu, ali i simbolički ukazuje na slabu vidljivost ovog problema. U tim prostorijama ponekad je moguće susreti i neku od preživjelih žena koja je spremna svoju sudbinu podijeliti s posjetiteljima. Tura po ovako koncipiranom muzeju pruža svojevrsnu katarzu te prostorno završava u poluzapuštenom dvorištu s divljom florom, dvorištu u kakvom su žene za utjehu kao djevojčice provodile svoje dane.

8

4

6

Sam naziv muzeja – Muzej rata i ženskih ljudskih prava, koji ne spominje direktno žene za utjehu,  sugerira da ovo nije izolirani povijesni primjer, već da svaki rat otvara i pitanje sudbine žena u njemu. Isto tako, sama lokacija muzeja, koji je smješten u rezidencijalnu zonu, te odabir arhitektonske forme kuće, problem rata, žena, prisilne prostitucije stavlja u kontekst svakodnevice i naglašava njegovu aktualnost.

3

 

MUZEJ RATA I ŽENSKIH LJUDSKIH PRAVA

Leave a Reply