tid

“TREASURES IN DISGUISE (SKRIVENA BLAGA)”

Kotor APSS je nastavljen u petak, 11. jula, panelom “Treasures in Disguise (Prikrivena blaga)” koji je predstavio crnogorski paviljon na 14. Bijenalu arhitekture u Veneciji.

Učesnici panela bili su Maroje Mrduljaš, Vedran Mimica, Borislav Vukićević, Nebojša Adžić, Milica Topalović, Simon Hartmann, Boštjan Vugai Dijana Vučinić.

“Većina nas komesionara sa paviljona smo ovdje. Prezentovaćemo ono što smo uradili u Veneciji. Kazaćemo kako smo došli do ove teme, kako smo odabrali zgrade koje smo predstavili, I prikazaćemo čitav proces koji smo prošli. Govorićemo o potencjalnoj budućnosti zgrada koje smo na Bijenalu predtavili”, kazala je programska direktorka Kotor APSS-a, takođe I mentor, Dijana Vučinić

Crnogorski Paviljon predstavlja četiri primjera kasno-modernističke arhitekture tipične za Crnu Goru u periodu između 1960 i 1986. godine. Kada su ove zgrade prvi put otvorene zračile su entuzijazmom i samopouzdanjem koje su njihovi graditelji nosili povodom novog društva koje su stvarali.

Samo nekoliko decenija kasnije, ove zgrade otjelotvoruju nešto sasvim suprotno: slabo korišćeni (ako uopšte) i održavani (ako ikada završen) prostor, one predstavljaju dokaz neuspjeha modernizma. Izgleda da niko nije u stanju da prepozna bilo kakvu vrijednost u njima, pa je njihova sudbina zapečaćena: propadanje i rušenje.

 “Jako puno ljudi je ovaj projekat vidjelo kao projekat zastite ovih objekata. Istina je da Crna Gora nema projekat zastite objekata dvadesetog vijeka, ali to nije bio nas cilj. Mi ne mislimo da hotel Fjord ne treba biti srusen zbog bogatog nasljedstva, vec zato sto je to dobra arhitektura, I nema razloga da bude srusen, on moze biti opet koristen, dobiti novu namjenu.” istakla je Vučinićeva.

“Interesantno je sto ce ovi projekti u buducnosti biti projekti za sebe, a ne kao vezana cjelina.

To je na neki nacin veoma kompleksna prica, recimo u Beogradu vi ne mozete govoriti o ovim objektima a ne govoriti o Milosevicevoj vladavini. Oni salju tu interesantnu poruku, da se ne mozemo nositi sa njima kao sa jednom vrstom nasljedstva, oni su mnogo kompleksniji.” kazala je mentorka ovogodišnjeg APSS-a, Milica Topalović.

Cilj izlozbe u Veneciji je bio  da isprovocira osobe koje je gledaju, da ih natjera da uoče potencijal ovih gradjevina, I zamisle njihovu svjetliju budćnost. Bez obzira na to u kakvim su uslovima ove gradjevine, I dalje su to dobri prostori, zaključili su mentori.

“Sve ovo sto šte prikazali jeste dio vaše kulture, I sa tim se morate nositi. Ne streba da se sramite stanja u kojem su ove grđevine. Sve ovo je veoma vazno za vas. Iz ovih građevina se može mnogo naučiti.

Sve ovo nijesu slike vaših gradova, već slike nekadašnje Jugoslavije”, istakao je mentor Simon Hartman.

Arhitekta Nebojša Adžić je naglasio da mu je posebno drago što je nikšićki Dom revolucije našao svoje mjesto u ovoj posavci. Takođe je istakao da postoje neke naznake od strane nadležnih Ministarstava, kao I Vlade, da će se sa ovom građevinom u narednom periodu konkretnije baviti.

“Ova zgrada je izgradjena u velikoj Jugoslaviji, koja je bila bogatija zemlja, I bilo je više mogućnosti. Sada se samo grad Nikšić bori sa ovog građevinom, I nema sredstava da nešto smisleno uradi sa njom. Ukoliko govorite o uništavanju ove zgrade, ljudi to povezuju sa uništavanjem komunizma”, kazao je Adžić, I ukazao na bitnost ovog projekta:

“Ovo nije samo prezentacija, već je proces. Prošle godine ste na APSS- u startovali sa Fjordom, to je evoluiralo na Bijenalu. Moja želja je ta da sljedeće godine imamo neke aktivnosti u Domu revolucije, koje su nalik na ovu. Napokon je neko počeo da govori o ovim problemima, a to je prvi korak njihovom rješavanju. Ova ljetnja škola je dobar način da se zagrije atmosfera, I da nastavi da se promišlja o ovim temama.

Reakcije ljudi koji su vidjeli Dom revolucije su veoma dobre.  Nakon nekoliko mjeseci medijske promocije, I priče oko Bijenala, ljudi su se zainteresovali za Dom revolucije u Niksicu.”

“Vazno je napomenuti da je ovo prvi put da arhitekte govore o ovim gradjevinama. Do sada su to bili samo politicari oni koji su govorili o njemu. Sada arhitekte moraju pokusati da pronadju rijesenja”, dodao je on.

Arhitekta Vedran Mimica  je bio gost na ovom predavanju, međutim iznio je I svoje mišljenje o crnogorskom paviljnonu na ovogodišnjem arhitektonskom venecijanskom Bijenalu:

“Dopada mi se što je vas Paviljon imao četiri internsacionalna kuratora koji su govorili o nacionalnim problemima. Socijalizam je utopijsko iskustvo koje ste predstavili.  Utopija je putovanje. Sve ovo što ste vi predstavili su koncepti koji nam pomažu kako da razmišljamo unaprijed, I stvorimo nove stvari. Sve ove zgrade pokazuju svoju različitost u osamdesetima. Mislim da ste ovime započeli fenomenalne priče za buduću literaturu arhitekture.”

A sve te priče mogle bi započeti sljedećim pitanjima: kako može nešto što je izrođeno iz kolektivnog optimizma izgubiti svoju vrijednost u tako kratkom vremenskom periodu? Da li je propast tih objekata zaista suštinski nedostatak kvaliteta, ili mi samo nismo bili u stanju da ih tretiramo sa dovoljno empatije da probudimo uspavane potencijale koji mogu biti skriveni ispod patine našeg ideološkog razočarenja modernizmom?

 

PREDAVANJE MAROJA MRDULJAŠA

Nakon upoznavanja, prvo predavanje studentima je održao hrvatski arhitekta Maroje Mrduljaš. On se osvrnuo na razvoj turizma na Jadranu od 1960. pa do danas.

“Turizam ima mnogo konekcija sa urbanom modernizacijom regiona. Prostor je ono što definise turizam. Socijalni prostor, prostor koji ispunjavaju građevine. Istorijski prostor, kulturoloski prostor”, kazao je Mrduljaš.

On je dodao da je 2007/08 počeo da istražuje o sponi arhitekture I turizma, međutim nailazio je na određene poteškoće zbog nedostatka literature koja ovu temu tretira.

“Od 1960. jugoslovenska jadranska obala je postala popularna turistička destinacija i jedno od mjesta gdje se stanovništvo Istočne i Zapadne Evrope može slobodno sastajati. Ubrzan razvoj ekonomski zapostavljenog priobalja je bio jedan od strateških prioriteta bivše Jugoslavije. Hoteli i resorti se pojavljuju kao najatraktivnija tema za istraživanje i praksu tadašnjih arhitekata, rezultirajući brzom evolucijom arhitektonskih tipologija i koncepata urbanog dizajna. Turizam u Hrvatskoj, tokom perioda socijalističke Jugoslavije, je generisao dvojaki proces koji je, s jedne strane, značajno doprinio post-modernističkoj arhitektonskoj kulturi nakon 2. svjetskog rata, dok je s druge strane stvorio produktivne, “unosne” pejzaže otvorene publici”, istakao je on.

Prema njegovim riječima, pejzaži Mediterana su nešto na što treba da budemo ponosni, I što treba da unapređujemo. Dodao je da se turizam odvija svuda. I u urbanizovanim predjelima, I u ruralnim, I zaključio kako treba da poboljšamo I jednu I drugu opciju, ali da sacuvamo sve njihove karakteristike.

“Turizam je bio osnovna modernizujuća alatka koja je uvela, ne samo dobro prostorno artikulisane turističke rizorte, već je doprinijela i procesu rekonfiguracije priobalne regije. Prostorna organizacija pejzaža, infrastruktura  i programska ponuda ovog nasljeđa često predstavlja dragocjene resurse javnog prostora, kako za goste, tako i za lokalnu zajednicu.               

Danas, turistička industrija u Hrvatskoj i dalje nastoji iskoristiti i “recikirati” turističku infrastrukturu, mahom razvijenu tokom perioda socijalističke Jugoslavije. Savremena turistička okruženja, pojedini “paralelni gradovi”, funkcionišu kao morfološki antopodi neformalnom, neplaniranom, “divljem” razvoju priobalja, koji mi vidimo kao naličje modernizacije”, govori Mrduljaš.

 

PREDAVANJE VEDRANA MIMICE

 Mimica ja započeo predavanje “(Ne) Pokusavajte ovo kod kuce”, numerom “The Rolling Stones – Sympathy for the devil”.

Govorio je o globalnom turizmu, I njegovoj evoluciji. O tome koliko se pojam o turisti mijenjao, I koliko se konstantno mijenja:

“Globalni turizam je nešto zbog čega smo ovdje, I o čemu ćemo govoriti. Turizam je industrija koju smo kreirali, I ona je globalna pozornica. Gradovi se takmice na toj globalnoj pozornici, I privlače turiste. Pobjeđuje onaj koji primami najviše turista.”

On je dodao da živimo u svijetu postmodernizma u kojem smo svi postali turisti. Međutim, konstatovao je da pojam turista, I ideja o njima nije svuda ista. Zaključio je time da turisti nijesu onakvi kakvima ih očekujemo, već da uvijek nekako dobijamo suprotnu sliku turiste od one koju smo sami projektovali.

Osvrnuo se na period početka razvoja jugoslovenskog turizma, I Jugoslavije kao države.

Adresirao je Jugoslaviju kao utopijski koncept, a istakao je da utopija nikad ne treba biti sprovedena u djelo.

On je kazao da treba da se potrudimo da pronađemo načine pomoću kojih će sva ova iskustva biti produktivnija kako za lokalno stanovništvo, tako I za posjetioce.

(Ne) Pokušavajte ovo kod kuće” je predavanje o fenomenu globalne turističke industrije  i uticaja koji ona ima na lokalne zajednice. Predavanje je adresiralo poziciju turističkih resort-a kao modela nove urbanizacije. Mimica je prezentovati projekat Croatian Archipelago New Lighthouses, kao i projekte turističkog razvoja Berlage Instituta.

Vedran Mimica je već 22 godine dekan Arhitektonskog fakulteta Berlagi. Takođe, radi kao profesor na čikaškom Koledžu za arhitekturu. Aktivno radi I piše arhitektonsku luterturu koja služi za edukacione svrhe.

 

hartman

maroje

milica

mimica

radionica

studenti

vucinic

vuga

 

Panel “Treasures in Disguise” i predavanja na Kotor APSS-u

Leave a Reply