Skip to toolbar

vizkultura.hr

Na Salonu mladih, otvorenom ovog ponedjeljka u zagrebačkom HDLU-u, među sijaset slikarskih, skulptorskih te ponešto novomedijskih projekata, našao se i jedan umjetnički rad koji je tematski usmjeren na arhitektonsku djelatnost, tačnije realnu savremenu hrvatsku arhitekturu. Riječ je o radu naslovljenom “Suvremena hrvatska arhitektura”, koji potpisuje autorski tim mladih arhitekata Damir Sekulić, Morana Manger i Srđan Giovanelli. Obojen dozom sarkazma spram recentnoj prezaposlenosti vs. nezaposlenosti arhitekata u Hrvatskoj, odnosno njihovim bezbrojnim angažmanima na projektima legalizacija, kao i gomili (ne)legalizirane arhitektonske produkcije koja se događala unatrag pedesetak godina, rad “Suvremena hrvatska arhitektura” tematizira evidentnu svakodnevicu i postavlja niz pitanja o percepciji i poziciji arhitektonske struke. U nastavku pročitajte više o projektu.

C:UsersdamirDesktopartHrvatska arhitektura Model (1)

O projektu: Prema nekim procjenama većina svjetskih arhitekata producira arhitekturu za samo 10% stanovnika Zemlje. Naravno, ponajviše se radi o onih ‘gornjih’ 10% po ekonomskoj moći, koji posjeduju 85% svjetskog bogatstva. Ovaj nerazmjer osobito je vidljiv u zemljama u razvoju, zemljama 3. Svijeta. No što se događa s ostalih 90%? Ko se bavi onom ‘svakodnevnom’ arhitekturom, rješavanje osnovnih i najbanalnijih pitanja izgradnje skloništa, doma opremljenog električnom strujom i vodom? Odgovor na ovo pitanje često jeste činjenica da ‘posao’ arhitekta postaje samo još jedna u nizu vještina koju svaki stanovnik koji živi u siromaštvu ili na njegovom rubu mora imati. No, za činjenično dokazivanje gore navedenih tvrdnji ne moramo tražiti primjere iz trećeg svijeta, u Hrvatskoj se na sličan način, u jednom drugačijem kontekstu, veliki broj građana u nekom trenutku otisnuo u arhitektonske (poluprofesionalne) vode. 2011. započeo je proces legalizacije nezakonito izgrađenih zgrada.

C:UsersdamirDesktopartHrvatska arhitektura Model (1)

Prema posljednjem popisu stanovništva 2011. godine Republika Hrvatska broji 4 290 612 stanovnika podijeljenih u 1 535 635 domaćinstava odnosno 2,79 osoba po domaćinstvu. Sudeći po predatim zahtjevima za legalizaciju, njih čak 826 849, jednostavnom računskom operacijom dolazimo do podatka da 54% građana Hrvatske živi u nelegalno izgrađenim, nadograđenim ili rekonstruiranim zgradama, za koje pri njihovoij gradnji i rekonstrukciji nije postojala adekvatna dokumentacija ili se pri realizaciji zahvata nije poštivala. Možda ovi brojevi u realnosti nisu tačno ovakvi, jer postoji veliki broj stanova i zgrada koji se ne koriste za stalni boravak, međutim činjenično stanje je da se od 15. veljače 1968. godine, datuma do kojeg s priznaje legalnost zgrade, produciralo 19 229 zgrada godišnje u kojima, kao što je već navedeno, nije sudjelovao arhitekt ili se nije postupilo u skladu s arhitektonskim projektom. Prošle godine (2013.) u Hrvatskoj je izdano 6 687 odobrenja za gradnju ili rekonstrukciju postojećih zgrada. Taj broj je bio bitno veći u doba građevinskog uzleta iz 2005., kojeg se tako rado prisjećamo, kada je spomenuta brojka, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, ta brojka dosezala i do 13,8 hiljada. Za ovogodišnju izložbu prošlogodišnjih arhitektonskih realizacija u Hrvatskoj, u organizaciji Udruženja hrvatskih arhitekata, bilo je prijavljeno 99 radova, koji navodno predstavljaju ono najbolje što savremena hrvatska arhitektura može ponuditi. No što je savremeno, a što samo arhitektonski elitizam ili izvrsnost? Često se čini da ove pojmove miješamo. Odmakom od kvalitetom istaknute arhitektonske produkcije, dizajna i prezentacije iste, koja se ističe tom svojom savremenošću i razrađenošću koncepata od začetka ideje do realizacije arhitektonskog djela, suprotstavlja se presjek kroz zaista savremenu svakodnevnu masovno produciranu hrvatsku arhitekturu, onu koja čini većinu realne produkcije.

C:UsersdamirDesktopartHrvatska arhitektura Model (1)

Rad „Suvremena hrvatska arhitektura“ predstavlja niz nelegalno izgrađenih ili nadograđenih kuća, nudeći sliku dominantne savremene arhitektonske produkcije u zemlji, postavljajući istinsku urbanističko-arhitektonsku paradigmu u kojoj živimo, a koju u strukovnim tijelima, zakonodavstvu i arhitektonsko-kulturnim krugovima nerijetko zaboravljamo. Ovaj kritički naizgled satirički osvrt na hrvatsku arhitektonsku produkciju puno je prisutnija realnost od one koju bi željeli percipirati u nekim pseudo salonskim krugovima, a čini bitan problem arhitekture.

autor: vizkultura.hr
Realna slika savremene hrvatske arhitekture

Leave a Reply