telegram.hr

PIŠE: RAŠELJKA ZEMUNOVIĆ

SNIMA: BORKO VUKOSAV

Fakultet je, kaže, završio ekspresno jer je s 19 postao otac pa je morao počeo raditi. U 35 godina napravio je, dosta uspješno, nekoliko stotina projekata. Posljednji je Kuća arhitekture koja upravo slavi prvu obljetnicu

Arhitekt Andrija Rusan sjedi u svom restoranu na Zelenom valu. Upravo je završio ugodan, podulji ručak s prijateljima, popili su i nešto finog vina. “Pametan novinar bi pametno iskoristio ovaj trenutak”, nasmijao mi se dok sam sjedala za njegov stol. Priča koncizno, polako, ali intervju konstantno prekida pošalicama, javlja se na telefon koji mu svako malo zvoni, prilaze mu ljudi. Ispričava mi se, zatrpan je jer ovih dana organizira prvi rođendan svoje Kuće arhitekture. Kune mi se da će ugasiti mobitel. U posljednjih 35 godina, otkako je diplomirao na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, Andrija Rusan projektirao je hrpu obiteljskih kuća, poslovnih prostora i javnih objekata.

Uredio je brojne poznate interijere, među kojima su najzvučniji svečana dvorana Predsjedničkih dvora, Mala dvorana i Kavana Lisinski, Kavana A.G. Matoš na Jelačićevu trgu te Muzejsko-memorijalni centar Dražena Petrovića u Zagrebu. Sa svojom obitelji, suprugom Jasminkom i kćerima Klarom, Anom i Asjom živi u strogom središtu Zagreba, ali je prije pet, šest godina na obroncima Medvednice, nedaleko od Donje Stubice, sagradio svoje Dašekovo. “Kuća je dobila ime po ocu koji je bio Dašek, kako Zagorci kažu za Andriju. To je postao naš drugi dom, mjesto koje nam je omogućilo odmak od velegrada, a opet se nalazi blizu Zagreba i naših ureda.

Impresioniran mamom

Kuću smo projektirali bez potrebe da se bilo kome svidi, osim naravno nama, ali na kraju je i drugim ljudima postala silno zanimljiva”, objašnjava.  Andrija Rusan rođen je 1957. godine. Odrastao je u Dugoj Resi, Klenovniku, Bistracu, u obitelji intelektualaca. “Ako to nešto znači, a mislim da temeljno ljudski ne znači, moji roditelji su bili školovani ljudi. Tata Andrija je bio inženjer agronomije, a mama Anka, koju su zvali Anica, liječnica. Uvijek sam bio impresioniran činjenicom da je moja majka završila medicinu u rekordnom roku, i to bez ikakve podrške svoje skromno obrazovane obitelji, što je u ono vrijeme bilo iznimno teško”, kaže.

Gospodina Rusana u Kući arhitekture snimio je Telegramov Borko Vukosav
GOSPODINA RUSANA U KUĆI ARHITEKTURE SNIMIO JE TELEGRAMOV BORKO VUKOSAV

 

Tata Andrija u bivšem sustavu neko je vrijeme bio u logoru. “To se nije dogodilo zbog toga što je bio ustaša, partizan ili netko treći, nego je bio bedast i očito je previše glasno postavljao neka demokratska pitanja”, objašnjava. Tek je nakon demokratskih promjena saznao da su njegova oca jugoslavenske vlasti uhitile svakoga puta kada je netko od ondašnjih političara ili uglednika dolazio u Zagreb. “Imao sam prekrasno djetinjstvo. Odrastao sam s dva brata i sestrom”, prisjeća se. Obitelj se zbog majčinog posla često selila.

Najprije su živjeli u Dugoj Resi. Liječnica je kasnije dobila posao u Bolnici za plućne bolesti u Klenovniku pokraj Varaždina, gdje se otac zaposlio kao agronom u lokalnoj poljoprivrednoj zadruzi. “Moji roditelji su već tada, kada smo mi bili jako mali, smatrali kako bi bilo dobro da njihova djeca dobiju najbolje obrazovanje, a to je bilo moguće samo u nekoj od klasičnih osnovnih škola u Zagrebu, pa su poduzeli sve da se preselimo što bliže glavnom gradu. Početkom šezdesetih godina obitelj se napokon doselila bliže glavnom gradu, u dvorac Bistrac, između Samobora i Bregane.

Prvi na arhitekturi

 

Veliki arhitekt o nekim od najljepših kuća u zemlji koje je radio, Franji Tuđmanu, obitelji i novim projektima

Leave a Reply