Skip to toolbar
vijesti.me

 

Vučinić: Pogrešno iznešene i protumačene činjenice

AUTOR: Dijana Vučinić

Reagovanje na tekst “Takmičenje zavezanih usta, ruku i nogu, u kojem na kraju svi gube” Aleksandra Ašanina.

Ovaj tekst pišem kao arhitekta i neko ko se sa ozbiljnom odgovornošću i velikim naporom zalaže za crnogorsku arhitekturu i prostor. Ovih dana se dosta govorilo o arhitektonskim konkursima koje Ministarstvo održivog razvoja i turizma ponovo nastoji uspostaviti kao mehanizam za dobijanje arhitektonskih i urbanističkih rješenja. Želim istaći par činjenica o posljednjem konkursu od tih konkursa, konkursu za hotelski rizort Miločer, a povodom kojeg se oglasio i moj cijenjeni kolega. U duhu demokratskog dijaloga, s poštovanjem prema svim učesnicima i akterima u ovom konkursu, njihovim stavovima i znanju, iznijeću činjenice koje znam u vezi sa konkursom, a sa kojima kolega Ašanin, uprkos dostupnosti podataka, nije upoznat ili nije želio biti upoznat. Moje obraćanje kolegi Ašaninu ne želim da bude protumačeno pogrešno jer nemam namjeru da vodim polemiku, samo da ukažem na pogrešno iznešene i protumačene činjenice jer smatram da njegove stavove, zbog neiformisanosti, dijeli i jedan dio šire javnosti.

Dakle, ja sam, kao i Vi kolega, pozvana da budem dio ovog konkursa, ne kao učesnik, što bih svakako više voljela, već kao član žirija. Taj zadatak sam sa velikom odgovornošću prihvatila imavši posebno u vidu da je u žiriju nekoliko vrlo kvalifikovanih i istaknutih profesionalca, među kojima mi je čast da se nađem.

Kada govorimo o političkim konsenzusima i podršci Vlade i Skupštine aneksu, a o čemu bih rekla da nijeste elementarno informisani, moram Vam reći da je moj stav da se te dvije stvari trebaju držati odvojeno i da je planiranje prostora i arhitktura jedna stvar, a stvar produženja i trajanja zakupa druga stvar. Kažete da se “nepotrebno i prije vremena pozivaju arhitekte da djeluju” dok ja smatram da je neophodno za arhitekte da djeluju baš u ovom trenutku. Mislim da je važno postaviti prostorni plan i definisati arhitekturu nezavisno od konsenzusa o ugovoru o zakupu prostora koji sjutra može biti u vlasništvu drugog ili trećeg investitora ili pojedinca. Ovo je jedna od rijetkih situacija da arhitekte imaju priliku da investitoru nametnu svoje viđenje prostora prije nego investitor angažuje arhitekte koji će prostor urediti iz kancelarije u Grčkoj, Americi, Srbiji, a na osnovu urbanističkog plana projektovanog u nekom Čačku, Nišu, Beogradu, kako je dosadašnja praksa bila u mnogim opštinama.

Kad smo već kod Urbanističkih planova, našla sam Odluku i Programski zadatak o izradi urbanističkog projekta “Hotelski kompleks Chedi Kraljičina plaza” (”Sl. List Crne Gore – opštinski propisi”, br. 02/08 od 23.01.2008) i Programski zadatak Broj:001-3583/1, Budva, 28.12.2007.)

Dijana Vučinić

 

Opština Budva je ovu Odluku poništila, a urbanistički plan nije donešen. Problem je bio taj što je ovaj Programski zadatak obuhvatao i kontaktne zone Miločera, naselja Pržno i Sv. Stefan, sa kojima lokalna zajednica i Vi, rekla bih, nemate problem, iako su preizgrađene usljed čega je, u najmanju ruku, dovedena u pitanje i njihova ambijentalna i graditeljska vrijednost. U ovim zonama je nužno bilo kontrolisati gradnju, za što lokalna samouprava, odnosno lokalna politička scena nije imala volje. Taj Programski zadatak, za razliku od Programskog zadatka ovog konkursa, nije štitio Miločerski park, nema precizno definisane koeficijente izgradnje i nivelaciju objekata, ne podrazumijeva očuvanje zelenog fonda Miločerskog parka i precizno ne prepoznaje park kao vrijednu kulturno-istorijsku cjelinu.

Deklaracija koju, kako kažete, intezivno priprema budvanska skupština ne znam kako će zaštiti bilo koji prostor kad je uređenje i zaštita prostora u Crnoj Gori, kao i u svakoj drugoj zemlji, predmet zakona i podzakonskih akata.

Nijesam sigurna što znači Vaša konstatacija da ”termin rizort prejudicira” bilo kakav status negirajući kulturno-istorijski značaj. Ovaj kompleks se sastoji od Vile Miločer sa depadansima koja je poslije rata bila vojno odmaralište, a od 1960. godine, sa ostrvom Sv. Stefan pretvorena u hotelski kompleks i Hotela Kraljičina Plaža (1980). Hotel ostrvo Sv. Stefan je zaštićeno kulturno dobro sa bafer zonom definisanom Elaboratom o revalorizaciji nepokretnog kulturnog dobra Sveti Stefan koji je dio konkursne dokumentacije, a zvaničan dokument Uprave za zaštitu kulturnih dobara, vrlo temeljan i opširan dokument, za razliku od deklaracije koju pominjete. Preporuke iz ovog elaborata uvažene su i kod izdavanja Smjernica koje se odnose na konkurs, odnosno intervencije u Miločerskom parku.

Konkurs je raspisan, kao što ste sami rekli, prema članu 60a Zakona o uređenju prostora i izgradnji objekata. Pozivni konkurs je legitiman i definisanPravilnikom o načinu i postupku sprovođenja konkursa. Spisak potencijalnih učesnika koji je u Ministarstvu sačinjen uz podršku Saveza arhitekata Crne Gore je dopunjen kako bi se upravo na njemu našli i kroz konkurs afirmisali mlađi crnogorski arhitektonski stvaraoci. Spisak učesnika je takođe istaknut na vebsajtu Ministarstva zajedno sa Raspisom i Programskim zadatkom na dan raspisivanja konkursa i svaki dio procedure je transparentan i to ne zbog ”pravila dobrog ukusa” pa ne znam na čemu temeljite konstataciju o ”nedemokratičnosti”, pa čak i ”autoritarnosti” konkursa.

Kada govorimo o izgradnji u Miločerskom parku, ja bih Vas opet pozvala da proučite Programski zadatak jer od 29 definisanih lokacija, intervencije su predviđene na 14 lokacija i to na mjestima postojećih objekata uključujući Hotel Kraljičina plaža i 5 Vila, svaka na mjestima starih depadansa, uz obavezno očuvanje zelenog fonda uz napomenu da je neophodno maksimalno sačuvati zelenu siluetu lokacije, te se stoga preporučuje da visina objekata bude niža od postojećih stabala. Dvije nove lokacije na kojima se podrazumijeva intervencija, a da se tu nije nalazio stari objekat, opredijeljene su za sportsko-rekreativni sadržaj i heliodrom sa paviljonom, ponovo sa napomenom da je neophodno sačuvati ukupan zeleni fond.

Ono što se očekuje od arhitekata učesnika u ovom konkursu je da uzmu u obzir svaku informaciju i svako viđenje o ovom prostoru koje smatraju relevantnim i daju najbolji odgovor u odnosu na obavljene analize. Ako mislite da je neophodno organizovati debatu i da bi neko bio zainteresovan da čuje Vaše mišljenje na toj debati, ja Vam preporučujem da je organizujete, a stojim Vam na raspolaganju za bilo kakvu pomoć.

U ovom slučaju se nikako ne očekuje od arhitekata da budu instrument u službi bilo koga, ali, kako se ko osjeća. Ja sam sigurna da i kod ovog konkursa, kao i u bilo kojem drugom radu ima propusta, ali postoji jedna grupa ljudi koji su spremni da mijenjaju arhitektonsku scenu u Crnoj Gori i koji intezivno rade na tome svakog dana, vrlo često i volonterski. U ime ovih pojedinaca mogu Vam reći da smo uvijek  spremni da čujemo primjedbe i sugestije u namjeri da maksimalno poboljšamo okolnosti u kojima arhitekte djeluju. Do napretka ne možemo doći ukoliko su primjedbe proistekle iz globalne potrebe za napadom, vrlo prisutne u crnogorskoj javnosti, ili usljed političkih podjela koje nas u našem radu ni najmanje ne zanimaju. Najzad, svi smo svjesni značaja prostora kao ograničenog resursa i mogu sa sigurnošću reći Vama i zainteresovanoj crnogorskoj javnosti da je to osnovni fokus posla kojim se svakodnevno bavimo. Ponoviću da nemam namjeru da polemišem na ovu temu, a uvijek sam na raspolaganju Vama ili bilo kome ko bi vodio konstruktivan razgovor o arhitekturi i crnogorskom prostoru.

(Autorka je arhitekta i osnivač i programski direktor Kotor APSS / DVARP)

Vučinić: Pogrešno iznešene i protumačene činjenice

Leave a Reply